Ostale fotografije
ove vrste
gore
dolje
Konjić dugokljunić
Latinski naziv: Hippocampus ramulosus Leach, 1814.
Ostali nazivi: morski konjić, dugokljuni morski konjić, konjic
Dubina obitavanja: Od 0,5 do 30 m
Karakteristike: Konjić dugokljunić naraste do 16 cm dužine. Tijelo mu je bočno spljošteno. Varijabilne je crne, smeđe ili žute boje. Na tijelu su vidljive sitne bijele točkice. Djelomično je sposoban mijenjati boju tijela ovisno o okolini u kojoj se nalazi. Na tijelu ima brojne kožne izrasline. Glava konjića dugokljunića pognuta je prema naprijed. Ima dugačku gubicu, koja završava sitnim ustima. Razvijene su mu trbušne i leđna peraja. Na leđnoj peraji vidljiva je jedna tamna crta i žuti vanjski rub. Repne peraje nema, ali mu je donji dio tijela formiran u obliku tankog repa, koji je savijen prema trbuhu. Njime se prihvaća se za alge i izbočine na dnu.
Rasprostranjenost: Nalazi se uglavnom blizu obale u livadama posidonije ili među drugim algama, za koje se prihvaća svojim tankim repom. Boravi i na mjestima s bočatom vodom. Stanovnik je Jadranskog, Sredozemnog i Crnog mora, istočng Atlantika od Engleske do Maroka, Azorskih i Kanarskih otoka, Madeire. Na Jadranu je najčešći na njegovom sjevernom dijelu, posebno oko Venecije.
Zanimljivosti:
Konjić dugokljunić JE ZAŠTIĆENA VRSTA.
Kreće se vrlo sporo treperenjem leđne i prsnih peraja, tako da mu je vrlo lako prići. Kada primjeti da je otkriven, nastoji se leđima okrenuti prema onome tko ga promatra. Najveća zanimljivost konjića dugokljunića je da ženka mužjaku prenosi jaja, koji ih čuva u vrećici koja se nalazi ispod analnog otvora. Nakon razvoja koji traje 4 do 5 tjedana iz vrećice izlaze razvijeni mladi konjići dužine oko 15 mm. Na posljednje dvije fotografije može se vidjeti mužjak sa vrećicom.
Copyright © 2002-2011 Dalibor Andres