Ostale fotografije
ove vrste
gore
dolje
Smeđa vlasulja
Latinski naziv: Anemonia viridis (Forsskål, 1775)
Sinonim: Anemonia sulcata
Ostali nazivi: vlasulja, morska anemona
Dubina obitavanja: 0 - 20m
Karakteristike: Spada u skupinu žarnjaka. Oko usnog otvora ima oko 200 tankih i dugih lovki na kojima se nalaze žarnici kojima lovi i omamljuje ribice i rakove. Lovke su žuto-smeđkaste do smeđe-zelene boje, a na vrhovima prelaze u ljubičastu. Na boju lovki utječa simbiotska alga zooksanteli koja živi u tkivu lovki. Lovke mogu biti duže i od 10 cm. Tijelo je žućkasto-smeđe i na njemu su vidljive svijetle vertikalne pruge. Tijelo je vrlo rijetko vidljivo, jer se zavuče u neku rupu, pukotinu ili je prekriveno kamenčićima. Čitava smeđa vlasulja može narasti do 20 cm.
Rasprostranjenost: Pretežno živi u plitkim vodama na kamenitim dnima duž obala Jadrana i Sredozemnog mora. Ima je i u sjeveroistočnom Atlantiku i uz obale Britanskih otoka. Voli svijetla sunčana mjesta, što je povezano s algom zooksanteli, koja s njom sinbiotski živi.
Zanimljivosti:
OPREZ! Lovke na sebi sadrže žarnike, koji na sebi nose otrov.
Žarnici na lovkama vlasulje u doticaju s kožom izazivaju iritaciju i pečenje. Ukoliko dođe do dodira s lovkama i pojavi se peckanje, treba što prije ukloniti eventualno zaostale lovke i nakon toga mjesto dobro isprati hladnom morskom vodom. Nipošto ne ispirati slatkom vodom! Nakon toga mjesto uboda treba isprati alkoholom ili octom, jer oni fiksiraju još eventualno neaktivirane žarnike zaostale na koži. Na ubodeno mjesto dobro je staviti jednu od analgetsko-antihistaminskih masti. Ako su simptomi kod ubodenog teži treba potražiti pomoć liječnika.
Razmnožava se spolno, ali se može razmnožavati i dijeljenjem, pri čemu nastaju dvije identične jedinke. Proces dijeljenja traje od 5 minuta do 2 sata. Obično ne uvlači svoje lovke, mada ima tu sposobnost.
Smeđa vlasulja je zbog svojih otrovnih lovki često sklonište za neke vrste riba (glavoč bjelčić), rakova i kozica.
Copyright © 2002-2011 Dalibor Andres